Yesterday is history. Tomorrow is a mystery. Today is a gift. That’s why we call it the present.

Tuke. luv dem.

Da, da, nije vam se učinilo. Evo i mene sa novim postom. A ne mo'š vjerovat, al dobro.
Nego da ja počnem.. Da, u školi zakon, baš mi je veselo xD. Volim svoje tukice. Znaju 'ko su. I majice ćemo si čak dat napravit, ahaaa. Sad budite đels. I Yvonne i Ivona me uvjeravaju da se kaže kalodont. I bila sam u subotu vani, i bilo zakon, i naplesala se ja sa Majom, Tenom, Hanom, Klarom, Sarom, Ivonom, i gledala khm-khm..i vrištala zato s Majom, i trčala tam iza Time-a, i šljopila u vodu i tak. I nisam se naspavala sinoć. I danas sam bila baš sva onak neka hiperaktivna. I dobila sam 2 iz njemačkog. Imala ja čak 10 bodova. Kao nenajavljeni test, al je profesor skužio da ništ ne znamo, pa je bila samo vježba. Al onak. I da, i gurnula sam danas Yvonne slučajno na prozor, pa se jadna nabila tam na nešt. A jadna moja mala tuka. A ne ljuti se ona, nadam se. I probala sam ju nosit, al nije išlo. xD I da, ostala ja spavat kod bake sa subote na nedjelju, i glupača ja ostavila mobitel kod nje. Pa danas poslije škole kod nje po njega. I dok sam bila tam na semaforu, nešt sam izvodila pa sam bila malo preblizu ceste, pa me bus skoro pokupio. Dobro da me Vedrana maknula od tamo jer bi' inače ja ostala mrtva tam ležat. Pa s Vedranom i Nikolinom da si Vedrana kupi čizme. I onda sam mislila malo do Time-a jer su ovi naši bili tam, al smo srele Petricu koja nam je rekla da svi idu doma. A reko šejm. Al i sutra imamo 6 sati, pa idemo ofc. I tak. I skužila sam da sam ponovila "i" sto puta. Al nema veze. Nemam više šta pisat. Hm. Pa odem. Budite mi pozdravljeni i ostajte zdravo xD xD.

:(

..just wanna hold you tight
and steal your pain away..

Gimnazijalka..

Da...škola... prvi dan je bilo grozno..jako dosadno, nitko ni s kim nije pričao, samo oni koji se znaju. I vlakom doma..a vlak preepun, nemaš mjesta za disat..i pješke onda doma od stanice,..užas..
drugi dan već bolje..treći super(!! hm, da..samo, ima nekih ljudi..koji baš ne znaju šta je pristojno ponašanje..), danas...ah,,fenomenalno..baš smo si kul svi. Ekipa predobra, ma sve super. Smijemo se već i valjamo gluposti ko ništ..danas smo bili na kavi, tj., piću u Time-u, jer smo imali 6 sati..baš sam se napričala s curkama.. Tenom, Yvonne, i još nekima iz strukovne isto što tam negdje kod Suhopolja žive.. Jedino u školi imamo problema malo s nalaženjem učionica, al snalazimo se. Aj sad odem,..nemam vremena nešt puno pisat..
bye

Hm,da.

Za Rokovo bilo kul. Skupili se mi u subotu oko pola deset kod maratona. I sad, kud ćemo... Kažu ovi u Paradiso. Reko ajd. Nismo bili dugo, jedno piće i otišli.Kad smo došli, otišla sam se pozdravit s nekim curama, i nisam vidjela tam neku rupu, i ja, naravno, propala jednom nogom..kak su mi se tam neki tipovi smijali, sve me sram bilo. A dok smo odlazili, stajali neki tipovi tamo. I jedan meni onak: "Curo, ti mi se dopadaš." Ja i Martina pucale, reko nisi ti baš svoj. Onda smo išli do Time-a, pa smo se putem svi izgubili, onda dok smo se našli, ušli i tak. Onda bili malo, pa izašli, bili na terasi malo pričali i to. Onda smo se opet razbježali svi nekud. Pa smo otišli do Parasa, koji je prodavao kokice tamo negdje blizu pozornice. Onda nas je par tamo negdje na klupici kod bazena sjedilo, zjbavali se..pa smo Martina, Juren i ja otišli tam do bedževa pa nakupovali gluposti. A ja trebala barit Tuđmana.(mah.. :) )
Ne znam kad sam došla doma, oko pol 2, tak nešt. Bilo je zakon, al opet me jedna stvar uspjela povrijedit. Eto, život.

U nedjelju nisam bila u gradu, ja i Martina i Sanja smo se išle šetat po Bukovici. Bilo svašta.

Ponedjeljak. Oko pola deset kod maratona (opet) sam se našla s Martinom, (bile su tamo još neke cure, al poslije smo mi otišle i Juren bio sam, nema nikog od dečkiju, i ja sad zovem Denisa nek dođe do maratona, a ono oni u Novoj, a Denis se nešt počeo derat, ja reko, marš vi.), i bile cijelo vrijeme na koncertu. Nisam mogla vjerovat da nismo otišle nekud. I baš nam bilo dobro. Naskakale se ko ništ. Da.

Eto.Ništ posebno.A opet kul.
puse.
bye

Rokovo...

Joj ljudi moji. Pa ja evo se sjetila post napisat. Sad neću neš dubokoumno, il o osjećajima trenutašnjim, jer jednostavno mi se ne da. Mislila sam da sam jaka. A sitnice me slomile. Doslovno. U male komadiće.. O tom jednom drugom prigodom, kad budem imala snage.
Ajmo sad malo na veselije teme, za promjenu. Da se malo oraspoložim. Sad će Rokovo brzo.
I ja, pametna kakva jesam, dosjetila se da bi mogla se cijela ekipa 8.b razreda i nekolicina 8.a se ponovno skupit i otić malo feštat po gradu. Onak, svi pristali. Baš kulj. I bit će nam preeeedobro. Otić ćemo malo da Paradisa, kod Parasa, na jednu(?) besplatnu rundu. Ak radi. A ne voli baš tam ić, al ajd, da ga vidimo kad već dugo nismo. E, da. Budemo naravno bili i u Time-u, a dogovorila sam se s jednom curkom koju sam ovak preko neta upoznala, moglo bi se reć, da se upoznamo u živo. Baš mi se čini ok. Isto će opću, pa možd ćemo skupa u razred. Baš jedva čekam taj vikend. Kak ću se izludit, ko ništ. A bit će nas svugdje, nas negdje 8-ero... Eee...ne znam više, nemam volje ni snage da nešt pišem, pa...lijepo odem.. A ovo moje, to šta sam tužna, o tom ću pisat kasnije. Kao što rekoh, nemam snage sad.
kiss*

It's gonna take a long time to love
It's gonna take a lot to hold on
It's gonna be a long way to happy, yeah
Left in the pieces that you broke me into
Torn apart but now I've got to
Keep on rolling like a stone
Cause it's gonna be a long long way to happy

Childhood. Wanna go back there.

Neki dan sam bila kod jedne mamine frendice, išle smo gledat od njene kćerke kćer.
Skužili? Ugl. bili smo tamo. Malena se zove Tena. Kak ima lijepo ime, odakle su ga samo izvukli pitam se? (iz špajze). Curica je preslatka, nema još ni jedan zubić, predobra je, ma joj..djeca su tak nevina..ne znaju uopće još ništa o zlobi, okrutnosti... Ona ti ne mogu naudit. Mogu ti samo donijet sreću samim svojim smijehom. Istina, kad sam je ja išla primit, počela se plakat, al...
skoro sam se i ja onda rasplakala..reko Ne voli me...al onda je njena mama rekla da samo kod bake i nje ne plače. Onda sam se smirila. Bilo kul. I baš svaki put kad je netko spomenuo ime Tena, ja onak svaki put: "Molim?". ŁoŁ. Ma da. Joj, da, šta sam pričala, htjela bih se vratit u ono doba..kad nisam za ništa znala, ni za sebe, ni za druge. Kad su mi jedini problemi bili grčevi ili zubići koji rastu.. A ne ovo sad.. Nekad sam sretna da ne znam šta ću sa sobom, a onda drugi trenutak mi se cijeli svijet sruši zbog i najmanje sitnice. Zbog jedne krive riječi, pogleda, nerazumijevanja.. To najviše mrzim. Ne želim to. Želim onu nevinost, onu sreću i smijeh zbog najmanje lijepe sitnice. Kako je to smiješno. Sitnice. Sitnice su ujedno ono što nas razveseljava i ono što nas rastužuje. Čudno, neshvatljivo.. Nekad se pitam zašto smo mi uopće ovdje. I jesmo li uopće. Kuži me tko? Što se događa s nama, zašto imamo ove glupe osjećaje?? Kada smo postali, kad ćemo nestati? Hoćemo li nestati? Znam da On ima utočište za nas, da je to sve sada nama neshvatljivo. Ne bi nam pomoglo ni da znamo cijelu Bibliju napamet. Nemamo odgovor, ne. Ali imamo utjehu.
Vrijeme upravlja našim životima. Sad smo tu. Sat otkucava. Gdje ćemo bit kad otkuca i zadnju sekundu? Joj, sad sam totalno skrenula s teme, al ajd.
Želim opet biti dijete. Vratiti se u djetinjstvo. To je nemoguće, znam. Ali želim. Polako ulazim u svijet odraslih, završit ću školu, nać posao, udat se (ko zna), i na kraju umrijet. I čemu sve ovo? Je li to neki test, ovaj život? Jesmo li ga prošli? Hoćemo li ga proći? Gdje smo?

P.S.- mala Tenčica je medena. Uf! Pa kad se zove Tena.

Well I'll be there when you call me in the middle of the night. I will keep the rain from falling down into your eyes. I promise, I promise I will...

Ovaj je post posvećen mojim najboljim prijateljicama, mojim malim ludicama, mojim ljepoticama, mojima Jukiću & Kumpiću... Dijana i Vedrana...volim vas jer ste bile uvijek uz mene...bilo je tu svega: i smijeha..o, da....ali i suza..i svađanja, ali i mirenja, i gluposti i ozbiljnih stvari. Tak?

Uvijek kad mi je bila potrebna, pružile ste mi utjehu. Kada sam trebala uslugu, posudit bilježnicu ili sl., tko je bio tu? Njih dvije. Tko me je tješio na icq-u? Dijana. Tko mi je digao samopouzdanje kad mi je bilo teško, makar preko poruka, koje su bile prelijepe? Vedrana. S kim sam se glupirala u školi, radila kvara? Sa svoja 2 Charlijeva anđela. Nikad neću zaboraviti ono obilje smijeha, ludosti, ludih izjava, glupiranja...sve do blamiranja pred nastavnicima.. Sjećate se? Vedrana, uvijek kad bi rekla nešt što ne bi smjela, uvijek bi se neki nastavnik našao iza tebe. Sjećaš se kako smo se smijale, tako da nismo mogle doć do zraka? Dijana, sjećaš se kad smo zadnji tjedan obukle one sakoe sa dramske grupe i hodale kao po pisti i oponašale G----------- pred kamerama, a nastavnik iz tehničkog je naletio i čudno nas pogledao, a mi smo pobjegle tamo gore kod hrvatskog, u stari dio škole..? Kako nas je bilo sram.. Pa smo se od smijeha doslovno valjale po podu. Sjećate se kako smo se stalno okretale leđima prema kameri i pjevale: "Samo mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe.." i pritom plesale onaj, ako se to tako može nazvati, ples? Sjećate li se svih mojih padova? 7. razred, kad je bio onaj kviz za dan jezika?
Kada je bilo pitanje Koji je najveći švicarski grad?, dok sam ja rekla Frankfurt. ? Poslije smo dobili čokolade s keksom i bili na igralištu tamo kod one klupe. Nastavnice iz njemačkog i hrvatskog su dolazile i ja sam ih išla ponudit čokoladom, i dok sam se vraćala, spotaknula sam se u korijen onog veeelikog drveta i pala...ali je zato čokolada ostala podignuta visoko u zraku... Sjećate li se zime? Kad sam šljopila u lokvu vode pa se od smijeha nisam mogla ustat? Vi ste mi pomogle da se dignem. Vi. Baš vas dvije. Pa smo nekoliko puta pale na stepenicama. Negdje 5., 6. razred. Sjećate li se svakog slobodnog 6. sata? Sendviča sa kraljevskom ili čajnom? Ha, Vedrana? Jednom smo po kiši trčale do pekare...malo smo pokisnule, al ništa zato...bar smo se fino napapale..ipak je TO nama najvažnije..
Sjećate li se svakog četvrtka, 7. i 8. sata? Sami u školi od viših razreda. Kako smo ljutili tete čistačice.
Kako smo trčale po školi, kao mala djeca... i onda se ne bi mogle uspet po stepenicama... Uvijek, ali baš uvijek smo se vukle po njima pola sata.. Uvijek bi pod engleskim se smijale bez razloga. I uvijek sam se ja smijala, a vi meni, a poslije ste vi morale svaka u drugu klupu, a ja sam ostala na svom mjestu..
Sjećate se svih minusa koje smo zaradile? Sjećate se one liste na panou: UČENICI KOJI U POTPUNOSTI TREBAJU PROMIJENITI SVOJE PONAŠANJE ? Zbog glupih minusa..
Sada kad razmislim, sve naše svađe..one su bile nepotrebne. Ili nisu? Jer nakon svake, iako ih je bilo malo, bi vas još više zavoljela i ne bih dala da se naše prijateljstvo razori, jer sam shvatila da takve predivne osobe ne želim izgubiti i da ih želim u svom životu. Ne želim vas izgubit zbog neke sitnice.
Vedrana, uvijek kada je trebala čitat nešt iz hrvatskog, počela bi se smijat tak da ne bi mogla pročitat ni riječ. Brbljavice moja. Znaš ono kad smo se vraćali s Plitvica? Kako smo pjevale... Hvala ti šta si bila uz mene, za svaki tvoj zagrljaj koji mi je puno značio, koji mi je donio utjehu...zbog kojeg sam se osjećala bolje...Vedlanice moja, kumpiću moj mali, vojim te...
Dijana se uvijek smijala smiješno, kao neko malo dijete... agagagaga...sjećaš se tog?
Afera blog...zajedno smo se uvalile u to.. al držale smo se skupa i nitko nam nije mogao ništa. Hvala ti za sve..za sve razgovore na icq-u, sva tjeranja na ples..kad mi se nije dalo ić..ti si me potjerala. I onda smo nas 3 lijepo radile, po običaju, gluposti..Snimanja za tzv. Istragu, tema: nasilje nad ženama...
Pa dok smo igrale stolni tenis..znate onaj video...za krepat..

Nikad neću zaboravit sve ovo...ama baš nikad! I hvala vam za sve što ste napravile za mene i znajte da ću uvijek bit tu za vas, i u dobru i u zlu, i sreći i tuzi, pomoći vam koliko god mogu..jer ste mi postale predrage u ovih 4 godine, pogotovo ovoj zadnjoj...i molim vas da mi oprostite ako sam vas ikada nečime povrijedila, nije bilo s namjerom...
Cure, volim vas najviše! Ipak smo mi Charlijevi anđeli, Moćna trojka, ne?
pusa*

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Vedrana i Dijana

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Ja i Vedrana

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
a opet mi :-))

Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Jukić maji i ja.:-)

..volim vas, curke..

---------------------------------------------------

We sign our cards and letters BFF
You’ve got a million ways to make me laugh
You’re lookin’ out for me; you’ve got my back
It’s so good to have you around

You know the secrets I could never tell
And when I’m quiet you break through my shell
Don’t feel the need to do a rebel yell
Cause you keep my feet on the ground

You’re a true friend
You’re here till the end
You pull me aside
When something ain’t right
Talk with me now and into the night
‘Til it’s alright again
You’re a true friend

---------------------------------------------------

When you need somebody
When you want to cry your fears
When you feel the world is against you
And what you got is only memories
Know that I´ll be there for you
And that you can count on me
That your fears are also mine
And that together we´ll get by
Cause you know
I´ll never let you down
And those stupid fights
Are nothing but far past
So come on my friend
Let´s do what has to be done
Take my hand
Let´s jump, let´s run, let´s fly
And never ever come back down
Chorus
We´re friends, together
Friends forever
We´re friends and that´s what we´ll be
Until the end of time you´ll see
Yes, you´ll see
When I´m in trouble
I know you will always be by my side
I know you´ll help me get it through
When I need to tell a secret
I know whom to trust
When I need an advice
I know whom to ask
And I thank you, my friend, for all of this
What you´ve done to make reality out of my fantasies
Now close your eyes and make a wish
Don´t give up what you want
Know that I am always here
But if you need me, I´ll be there
And if someday, somewhere
You feel alone or scared
If you need somebody
Maybe a friend
You know you can trust me
So come on, give me a call
Forget the world, it doesn´t mind
Come with me and you´ll be fine